determinacija (latinski determinatio: određivanje granice; omeđivanje).
1. Općenito, činjenica da je sve zbiljsko određeno unutar nekih granica; određivanje tih granica, uvjeta i sadržaja kao i zakonitosti događaja.
2. U logici, postupak utvrđivanja neke u sebi ograničene, određene misli. Takva je misao pojam. Ograničenje je ujedno isključenje svega što ne pripada pojmu ili stvari. U užem smislu riječi, determinacija je postupak dobivanja manje općenitoga pojma (npr. vrsnog pojma) od općenitijega pojma (npr. rodnog pojma) proširivanjem sadržaja i sužavanjem opsega, tj. dodavanjem novih oznaka općenitijemu pojmu. Tako se od širih dobivaju uži, posebni i pojedinačni pojmovi. Oprečan pojam apstrakcija.
3. U biologiji, odnosno fiziologiji razvoj, pojava ustaljivanja sposobnosti nekoga dijela zametka da izgradi točno određeno tkivo ili organ. Stanice bivaju determinirane potkraj zametnoga stadija gastrulacije (→ gastrula). Presade li se na tome razvojnom stupnju stanice, tada se npr. na trbuhu pokusnoga žabljeg zametka razvije očni mjehurić ako su presadak tvorile stanice regije iz koje se trebalo razviti oko. Prije determinacije presadak se razvija primjereno mjestu na koje je presađen, a nakon determinacije primjereno području svojega podrijetla. – Također, determinacija znači određivanje, prepoznavanje vrste kojoj pripada neki organizam.
